Već krajem 19.st., zahvaljujući predanom radu i stručnim obajavama lošinjskog botaničara prof. Ambroza Haračića, pa potom dolasku i čudesnom oporavku bolesnog sina uglednog bečkog klimatologa dr. Conrada Clara (1885.god.) , austrougarska aristokracija čula je za Lošinj, otok duboko urezan u čisto Jadransko more, jedinstvene prirode i čudesno zdrave klime.
Doznavši tako za novu adresu zdravlja i ljepote majke prirode  u uvijek fascinantno privlačnom Jadranskom moru, ne čekajuči puno , odvažni intelektualci i pojedinci imučnijeg građanstva a i pripadnici austrijskog plemstva , poput nadvojvode Karla Stephana Habsburga ( koji 1886. god. več gradi u Velom Lošinju svoju villu “Wartsee” )  dolaze i obilaze  otok te pronicljivo prepoznavši ga  perspektivnim  odmah, iste 1886.god.,  potiču osnivanje prvog turističkog društva u Malom Lošinju (dr. Leopold Schrotter ), ukazavši tako , proročanski, dotad pomorskom Lošinju na jedan sasvim novi moguči razvojni smjer . Smjer turizma .
Normalno ,novopristigli  posjetioci koriste priliku i investirati , prvo po pitoresknim mjestaščcima, gdje se ubrzo otvaraju prvi turistički objekti ( hotel Vindobona 1887.god. u m.Lošinju)  , pa potom i probirati po okolnim djevičanskim  uvalama , najbolje pozicije za svoje vile, hotele, pansione i sanatorije.
Tu je počela , gradnjom prve ville “Adelma” i turistička povijest  pitome uvale Čikat (Cigale), koja je uz idealan položaj i blizinu  Malog Lošinja , posebno fascinirala svojom mirnom skrovitošću, usnulom tišinom i kristalno bistrim morem , te neminovno bila odabrana  kao  idealnim , sanjarskim mjestom za odmor i oporavak  vrlo izbirljive i bogate klijentele.
Iste 1892.god. stiže i vrhunac priznanja Malom i Velom Lošinju kad su mjesta proglašena klimatskim lječilištima i oporavilištima direktno pod nadzorom bečkog dvora što je rezultiralo intenzivnijem dolasku posjetioca na otok koji je nepovratno i nezaustavljivo krenuo novim smjerom razvoja.

Villa je smještena u uvali Ostrugova , u istočnom dijelu  čikatskog zaljeva , između hotela “Alhambra” i ville “ Mirasole”. Villa je dobila ime po HYGEIA-i  grčkoj božici zdravlja i uopče dobrog stanja čovjeka.
Projektirana je kao , u padinu uvučena, jednokatnica jednostavnog secesijskog stila sa , od iskopa nasipanim,  prednjim vrtom koji ju uzdiže i odvaja od glavne lošinjske šetnice i stjenovite plaže.. Vrt , iako manji , obiluje mediteranskim biljem – lovorom , mirtom , oleanderima te raznim egzotičnim palmama između kojih se visinom ističu dvije kao prepoznatljiv simbol i zaštitni  znak ville , stare  koliko i ona sama. Ipak , najimpozatniji je veliki 150-godišnji bor na južnom dijelu vrta uz šetnicu sa svojom neobičnom korom i neobuzdanom krošnjom ,predstavlja atrakciju šetačim koji ga često iz poštovanja  dodiruju nebi li osjetili njegovu životnu energiju.
Villa se več može nači na slikama iz 1907.god., pa se pretpostavlja da je izgrađena koju godinu prije , a spominje se i u turističkom vodiču “Woerl’s Reisehandbucher”  Leipzig, 1909. god. u djelu “ Illustrierter Fuhrer durch die kurorte Lussinpiccolo und Lussingrande”. U daljnim turističkim vodičima villa Hygeia se reklamirala uvijek kao depadansa hotela “Alhambra”( 1912.god.  projektant Alfreda Kellera). Arhitekt ville Hygeia-e je još , nažalost , nepoznat.Također i prvi vlasnik je nezabilježen , ali je poznato da je od 1910.god. vlasnik Kapetan Kersten Leopoldo i kao prvi je zabilježen u katastarskim knjigama.Godine 1925. prodao je villu Teresi Gerdinich.
Nakon nacionalizacije 1948.god. villa dobiva ime “Sarajevo” a  nakon  1992.god. villa “Igea”.
Villa , građena u opeci i sa drvenim međukatnim konstrukcijama ,  prije rekonstrukcije se sastojala od prizemlja i kata u vanjskom “L” obliku. Trokrako stubište je povezivalo centralno prizemlje,kat i potkrovlje.Prva dva kraka su bila kamena dok je treči bio izveden u drvetu. Podruma nije bilo.
U prizemlju su bile dvije veče sobe , svaka sa kupaonicom, spremište i još jedan  sanitarni čvor te zasebna kupaona.Na katu su bile dvije veče i dvije manje sobe te jedne kupaona i jedan Wc. Izlaz na jedini balkon ville je imale su samo dvije sobe a niti jedne današnje terase nije bilo. Potkrovlje je bilo klasično , nisko i neiskorišteno. Iza ville se nalazila do visine međukata (današnja recepcija) cisterna za kišnicu ( iskorištena za današnje stubište od recepcije prema prizemlju ). Villa je imala samo jedan ulaz –  u prizemlju (današnji ulaz u Apartman “Adelma”).
Od zadnje veće rekonstrukcije 1968. god. pa do prelaska u vlasništvo obitelji Bukovec 2002. god villa je bila jako propala i 1993. god. evidentirano je jako loše unutarnje građevinsko stanje te oštečenja krova i fasade.
Rekonstrukcija i dogradnja pod vodstvom obitelji Bukovec započela je u jesen 2005. god. i završila je , uz mnogo raznih događanja , pred Božič 2007. god.
Pri tom največi zahvat je bio iskop podruma ( 6 metara u dubinu ispod ville i sve u stijeni) cca. 50 odvezenih kamiona kamenja , zatim zamjena betonskim pločama svih drvenih međukatnih konstrukcija , zamjena svih drvenih prozora i vrata na villi
(78 kom) te kompletno novi krov. Dograditi novi dio  na stari “L” oblik ,ville, kao i nova fasada te nove instalacije ( 40 km strujnih kablova ; 130 rasvjetnih mjesta; 400 prekidača i utičnica; 3,5 km cijevi za grijanje ; 300m cijevi za klimatizaciju; 1500 m za vodu…..) bili su lakši dio posla.

Hygeia- božica zdravlja i dobrog stanja

Villa je dobila ime po HYGEIA-i (još i Hygieia, Hygia, Hygea, Igea)
 grčkoj božici zdravlja i uopče dobrog stanja čovjeka, inače  kčeri boga medicine Asklepiosa i dobroj družici božice Aphrodite.
Iz imena HYGEIA proizašla je današnja naziv “ higijena ” – kao preventive zdravlja , te “ Wellnessa ” – kao općeniti opis dobrog , zdravog psihofizičkog stanja kao temelja dobrog zdravlja ( eng. Well-being).

Važno je napomenuti da se sve čikatske ville svojom reprezentativnošču , kvalitetom jedinstvenom arhitekturom i holtikulturom vrtova , ubrajau u građevine povijesne arhitektonsko-urbanističke vrijednosti te da su svrstane u 1. kategoriju režima zaštite.

Villa  “ADELMA”

Prva villa izgrađena u uvali Čikat bila je villa “ Adelma “ .
Projektant je bio poznati arhitekt Friedrich Sigmundt iz Graza i villu je osmislio u neohistorijskom stilu mješajuči ga sa drugim arhitektonskim elementima prilagođenim mediteranskom stilu . Počeo ju je  1892.god. , zbog vlastitih srčanih  tegoba i s nadom u malološinjsku klimu ,graditi špediter Willibald Riedel iz Graza.Nažalost , 1885. god. , prije useljenja , vlasnik Riedel umire a villu kupuje Odeon Way sa svojom suprugom groficom Adelmom Wurmbrand-Stuppach po kojoj villa dobiva i svoje prvo ime.
Vila , visokoprizemnica,  smještena je  na sjevernoj padini lijevo od spomenika Ambrozu Haračiću i danas ju prikriva veliki gusto obrasli , nekad impozantni sa borovima,palmama,lovorima,mirtama, vrt opasan kamenim zidovima.
Nakon II.svj. rata vila , novonastalom situacijom  u Jugoslaviji, spominje se i pod imenom “Ljubljana”.
Interesantno je napomenuti da je u doba građenja  ispred vrta ville bilo more koje se nasipavanjem terena za park Ambrozu Haračiću  udaljilo desetak metara od vrta ville.
 

Villa “MIRASOLE”

Villa secesijskog stila a nalazi između najpoznatije čikatske  ville “Carole” i ville “Hygeia-e”.Građena je u razdoblju između 1903-1904 god., nešto prije ville Hygeia-e  na atraktivnom mjestu isa terasastim palmama i agavama bogatim vrtom.
Spominje se u turističkim vodičima iz 1907. god. kao Pansion Mirasole.
1912. god. nakon manjeg preuređenja , kao vlasnica spominje se gđa.Cilli Jungbauer a nakon 1932. god. vlasnica postaje Maria Stenta- Martinolić iz Malog Lošinja.
Nakon II.svj. rata i provedene nacionalizacije u villi se nalazila Uprava glavnog otočkog hotelijersko poduzeča – “Jadranka”.
Danas je stanje vile vrlo loše I čeka se njeno preuređenje od strane novog vlasnika.

Villa “CAROLA”

Najljepša I najupečatljivija villa Lošinja , a , po nekima i na čitavoj Jadranskoj obali, smještena u središnjem dijelu uvale Čikat . Arhitekt joj je bečki neoklasicistički projektant Rudolf Goebel.
Gradnja je započeta 1899. god. a završena 1900.god.
Projektirana je kao prava privata ladanjska villa sa reprezentativnim privatnim pristanom za  jahtu.Sva odiše kraljevskim stilom i pristupom pa su uz nju  vezane razne priče o caru Franji Josipu i njegovoj ljubavi iako je upisana kao vlasništvo izvjesne Agnes Hasenohrl.
Inerijer je bio vrlo raskošan Sa mnoštvom luksuznih detalja , neuobičajenih za ljetnikovac. U doba gradnje predstavljala je vrhunac organizacijskih , instalaterskih i tehnoloških rješenja jedne kuće – agregat, filteri i pumpa za tekuču pitku vodu slobodnim padom,,vinski podrum ,lift,praona i glačaona rublja, zimovnik za biljke..itd.
Jedinstvene je neohistorijske arhitekture i historiscističkog hortikulturnog  vrta
izvedenog u terasama na više nivoa umjetnim nasipavanjem terena. Vrt obiluje egzotičnimdrvečemjukama, palmama, agavama i cvjetnim grmovima oleandra, ruzmarina, mirte, vrijesa itd. U desnom kutu nalazi se također skladna kuća za poslugu, tik uz južnu ogradu.
Villa je jedna od najbrojnijih motiva razglednica i fotografija svih razdoblja.
 Građena je u neohistorijskom stilu i duhu ljetnikovaca Austrijskog primorja ( “ Kustenland-a”). Od imena koja su joj davana poznato je  “Hasenohrl” i “Karolina”.
Villa je danas kompletno obnovljena zajedno sa vrtom i ogradom te predstavlja ukras cijele uvale a turistima veliku atrakciju i motiv.

Villa “PAOLA”

Jednokatna vila mediteranskog stila smještena  na južnoj padini desno , gledano s mora , od spomenika Ambrozu Haračiću. Na prvim fotografijama vidljivo je da se u početku ispred vile nalazilo more koje je kasnije nasipavanjem zaljeva ustupilo mjesto parku a more se povuklo desetak metara . Nezna se točno godina gradnje niti projektant a u arhivskoj građi villa se spominje oko 1909. god. pod imenom villa “Paola” . U turističkom vodiču iz 1912-13.god. več se kao ime spominje pansion “Seress” vlasnice Antoniette Seress. Između dva rata villa se vodi pod imenom Paula. Nakon II.svj.rata villa je dograđena i adaptirana u svrhu iznajmljivana turistima ali dobiva i novo ime – vila “Zadar”.

Villa “JOSEFS”

Jednokatna vila izgrađena 1908. God. kao peta po redu u Čikatskom zaljevu (danas lijevo od hotela Alhambre izgrađenog 1912 god). Građena je u secesijskom stilu i prvotno nosila je ime St. Josefs Villa te bila pansion sa vrhunskom bečkom kuhinjom i sobama s morskom vodom.Resio ju je vrt sa visokim borovima i palmama.
Nakon 2.svj. rata ime joj je promjenjeno u vilu Beograd a1993 dobiva današnje ime - Villa Augusta.